Almir Avdić: Sjećanje na genocid u Srebrenici

Srebrenica…

Svake godine as bolom i tugom se prisjećamo tih dana sredine jula mjeseca ‘95 godine. Da, punih 25 godina, a nadam se i da nikada nećemo zaboraviti, ni mi sada, ni buduće generacije. Ne smijemo mi zaboraviti a ni sav normalni svijet, dokle ga god ima. Jer tih dana jula 95- e ga nije bilo.  Nije bilo svijeta, nije bilo pravde, ni snage dobra koja bi to spriječila. A trebalo je spriječiti zlo i podvampirenost ljudske duše koja se manifestovala tih dana protiv nevinih, nenaoružanih i na kraju izdanih ljudi od strane  UN-a  i svih “glumaca” demokratije i boraca za ljudska prava u svijetu. Često se pitam, za sve one koji su mogli da spriječe a nisu to uradili, gdje će im duša? Da, gdje će im duša? Samo za ubistva onih dječaka koja je cijeli svijet vidio, ne mogu se opravdati ni nama, a ni Onome koji najviše prašta. A za one koji su bili demonizovani i personifikacija najvećeg zla , neću se ni pitati. Zar za njih nešto se pitati ili bilo kakvo interesovanje imati – ne nikada. Oni će svoje nedjelo naći. Ali za ove sada, koji od njih pokušavaju napraviti heroje, njih bih imao pitati štošta. A pitao bih ih o svakoj dječijoj čistoj duši, o onoj identifikovanoj bebinoj benkici, o onoj cucli, o mnogo čemu. I na kraju bih ih  pitao da li misle ikada postati ljudi? A nije teško biti čovjek, jednostavno je..samo primijeniti onu ljudsku dogmu “ne uraditi drugom što ne bi poželio sebi” i eto ti recepta za klub ljudskosti.

Ali ne, uvijek ćemo imati takve, jer davno im je zapisano od “Načertanija” pa eto i kasnije od  “oca nacije” da njihov opstanak zavisi od što većeg zla prema drugima i što veće izrečene laži…pa, ako je tako, onda opstanak im je zagarantovan jer veće laži i nepravde se ne izgovori do negiranja genocida u Srebrenici, ali ipak ne možemo kolektivizirati, jer nadamo se u snagu onih koji se prepoznaju kao ljudi, i kao takvi, osuđuju zločince a sa pijetetom se sjećaju na žrtve genocida, bez obzira što su to uradili njihovi sunarodnici, oni su smogli snage i napravili otklon od takve ideologije  i izopačenosti uma, ali nama će uvijek na srcu i duši ostati velika rana, prije svega, jer smo ljudi. I na kraju, na ovaj moj kratak osvrt na dugu patnju ljudi u Srebrenici ostaje nam samo poruka svima DA SE NIKAD NIKOM NE PONOVI SREBRENICA.

Predsjednik SO Rožaje
Almir Avdić